"Stvoren sam!" – bit čovjekove vjere u Boga
|
Da, to su dvije riječi koje nam u svoj jednostavnosti logike opisuju ljepotu ovog svijeta. Stvoreni smo od Boga; alfe i omege, koji je oduvijek bio, je, i uvijek će biti. Bog nam je omogućiuo ovaj život, ovu radost, ovu bol, sreću i tugu. Život je dar. Neki danas govore da ne vjeruju u Boga, a zapravo to nežele priznati; ili se bore protiv njega. U dvjema najvećim religijama sviejta, Kršćanskoj i Islamu, vjeruje se u jednoga Boga, a to je ono što je bitno. Ateisti su ljudi koji niječu Boga i cijela njihova filozofija se temelji na uvjerenju da on ne postoji. Sotonisti pak, štuju sotonu, i vjeruju da je jedini put do Raja zapravo kroz Pakao; tako da svaki čovjek uživa u životu kako si on odredi. Po sotonistima, sotona nam na lak način daje sreću u životu, i tu ne moramo slijediti Boga, kada je sa sotonom lakše. Zapravo tu vidimo i velike sličnosti između ateista i sotonista. Sotonisti nažalost ne žele priznati i da je takav put, slijedeći zlo da bi se ostvarilo dobro; pogrešan. Mnoge su danas teorije o tome kako je nastao svijet... velikim praskom, čini se mnoge zaokuplja. A to je samo teorija, i to sa ne previše čvrstih argumenata. Evolucija i postojanje Boga se sa ničime ne kose. Biblija je knjiga života; i simboličko djelo. To je knjiga napisana da ju svatko može razumjeti; pa i oni bez velikih škola. Važno je reći da Bog i znanost idu savršeno zajedno. Eto, naprimjer; matematika je jedan način komunikacije sa Bogom. Zbrojite 2 broja, i dobijete odgovor, treći broj. Bog odgovara na naše molbe; samo tu komunikaciju treba pronaći. No bez vjere, naravno nema ni komunikacije, vjera je bit. Matametika je sva u logici. A to je Bog. Jer Bog je sve, i sve je u njemu. Bog je i živa i neživa priroda, nigdje i svugdje istovremeno. Važnije o svega je reći – ljudskom umu neshvatljiv potpuno. Tek kad bi čovjek bio na Božjoj razini, tada bi mogao shvatiti svu veličinu Boga. Svi veliki znanstvenici su vjerovali u Boga; sa Einsteinom na čelu. Ateisti često pitaju ako Bog postoji, tko ga je stvorio. Dakle tu je cijelo pitanje, jer ateisti se zapravo dvoume u postojanje Boga, oni nisu sigurni u njega. Bog nije stvoren, kad je oduvijek. Ateisti tada zaboravljaju na pitanje, tko je stvorio zrno graška, jer ih to ne zanima. koje je pokrenulo veliki prasak. Vidite logiku? To pitanje ih ne zanima, njega se nisu sjetili. Sam proces nastanka svijeta je morao biti pokrenut nečime. A to nešto...netko ga naziva .. priroda...netko ništavilom; u biti je ista stvar; Bog. Bog je priroda, i priroda je Bog. On je u ljudima, i ljudi su u njemu. Osjećate grižnju savjesti kada znate dok ste pogriješili? To vam Bog govori da se trgnete... jer kad bi svi živjeli po svojoj volji tada ovaj svijet u ovoj formi ne bi mogao opstati. Važnije pitanje je zašto postoji svijet, no to ateiste očito ne zanima. Ateisti osjećaju antagonizam prema Bogu, jer ga zapravo ne razumiju. Smiješno je da ateisti stalno očekuju da vide „Boga“, u nekom fizičkom obliku..samo neznak kakvom; jer Bog im je pred nosom; kad je on u nama i oko nas; i mi u njemu. Boga je nemoguće potpuno razumjeti, u ovom obliku. Ne tražite zeca iz šešira; Bog je mnogo dublji...mi ni ne razumijemo; koliko. Po njihovom, ovaj svijet bi trebao biti takav da svatko osjeća sreću. A zanimljivo je da su ateisti većinom i štovatelji neke vjere, i žive po vjerskim običajima, npr. stupaju u brak itd.. Život je put. Život je ispit zrelosti. Kako živjeti život – živjeti punim plućima a da se nikoga ne ošteti, povrijedi; to je Božji naum. Ateisti se danas busaju u prsa da su odrasli, da odrsli čovjek spozna kad tad da nema božanstva. No ipak, nijedna civilizacije nije uspjela a da nije vjerovala u nešto, i smiješno je zapravo naspram tolikim ljudima vjernicima da ateisti i dalje misle da su u pravu. Svijet bez vjere u nešto bi se raspao; on je nemoguć. No također ateisti pritom, kada se smatraju zrelima i odraslima zaboravljaju da je jedino čovjek koji u duši ostane dijete, koji ne odraste – neiskvaren u srcu. U jednoj religiji starješine čak pitaju djecu za važna pitanja; jer su njihova srca neiskvarena. Dijete je savršenstvo koje nam Bog omogućuje da stvorimo; i u momentu kad dođe na svijet; počne se kvariti. Ljudi ga počnu kvariti, jer ljudi griješe. Da bi se shvatio Bog, mora se najprije shvatiti zlo; sotona. Sotona je svo zlo, i malo i veliko. Svatko zlo u svijetu potječe od sotone. Sotona je sada i svugdje, u ovome svijetu. Sotona i Bog su ljudima nadohvat ruke; a čovjekova zrelost mora pobijediti sotonu. Sotona navodi ljude i na mišljenja koje nije ispravna; a samo je jedno ispravno; da postoji Bog. „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih Bogova uz mene“ je prva Božja zapovijed; a budući da je donesena prije Krščanstva slijede ju i mnoge druge religije; kao i ostalih 9 zapovjedi. Ljudi koji ne vjeruju u Boga...ili su homosekusalci.. pred Bogom su jednaki kao i svaki drugi griješnici. I svi su ljudi jednaki..kakve god kože, vjere, nevjere, spolne orijentiranosti bili.. Sjećate se Isusa na križu; i Božjeg milosrđa, prema čovjeku koji je sa njim visio. Kršćanska Crkva se trudi da suzbije nekih primjere koji za nove naraštaje nebi bili primjereni, poput homosekusalizma. Ljudi koji su homoseksualci nisu krivi što su takvi..i Bog nas sve voli. Najvažnije je činiti dobro. Bog je jedini logičan odgovor na naše postojanje. Što je bilo prije velikog praska..to se nitko od ateista ne pita? Očito se to zrno graška nije moglo samo izroditi – ako i je; to zrno graška koje je načinilo veliki prasak je Bog :-) Da čovjek nije stvoren, tada bi mogao reći, „nemam stvoritelja.“. Ovako on to mora reći, „stvoren sam, dakle imam stvoritelja!“ Tako je stvoren svijet. Jer da svijet nije stvoren, nitko ga nebi mogao stvoriti. Ovako, pošto živimo, znamo da je stvoren, a budući da nije mogao biti stvoren od ničega, stvoren je od nečega. I to nešto, kako god ga vi nazivali... priroda.... nekakav proces... Alah..ovo ili ono ime.. to je jedno te isto... Bog. |